Zagađivači zraka uglavnom se dijele na čestice i plinovite zagađivače, koji zahtijevaju različite tehnologije filtriranja. Mehanički filtri zraka (kao što je HEPA) prvenstveno se oslanjaju na fizičke principe kao što su presretanje vlakana, inercijski udar i difuzija za hvatanje čvrstih čestica. Za plinovite zagađivače poput mirisa i hlapljivih organskih spojeva (VOC) potrebni su filtri s aktivnim ugljenom. Aktivni ugljen koristi svoju ogromnu specifičnu površinu za fizičku adsorpciju, a neki kompozitni filtri također uključuju kemijsku katalizu za razgradnju štetnih plinova. Za složena industrijska ispušna okruženja, usvajanje kompozitnog rješenja za filtriranje je optimalan izbor.
